29.08.2011 12:32
Međunarodna razmjena vatrogasaca
U sklopu programa međunarodne razmjene vatrogasnih časnika između Republike Hrvatske i Republike Francuske, u razdoblju od 18.07.2011. do 29.07.2011., vatrogasni časnici Marjan Šarić iz JVP Šibenik i Jasmin Demirović iz JVP Karlovac boravili su u pokrajni Bouches de Rhone (departman 13) kako bi upoznali francuski sustav zaštite od požara i spašavanja.
U sklopu programa međunarodne razmjene vatrogasnih časnika između Republike Hrvatske i Republike Francuske, u razdoblju od 18.07.2011. do 29.07.2011., vatrogasni časnici Marjan Šarić iz JVP Šibenik i Jasmin Demirović iz JVP Karlovac boravili su u pokrajni Bouches de Rhone (departman 13) kako bi upoznali francuski sustav zaštite od požara i spašavanja.
Pokrajina Bouches de Rhone proteže se na 5000 km2, uključujući 350 000 jutara šuma, broji 1 940 000 stanovnika u preko 119 gradova, podjeljena je u pet divizija u kojima se nalazi 67 vatrogasnih postaja sa preko 5000 vatrogasaca (1200 profesionalnih, 3500 dobrovoljnih, 233 medicinskog osoblja, 104 tehničkog osoblja te 84 uredskog osoblja.
Na tom području je i najveći grad Marsellie koji broji oko 800 000 stanovnika i ima posebno ustrojenu mornaričku profesionalnu vatrogasnu postrojbu koja djeluje neovisno. U sustavu vatrogastva uz vatrogasce nalazi se i hitna pomoć na koju opada oko 66%, dok ostalih 34% opada na ostale intervencije, kao što su šumski požari, prometne nesreće, požari zatvorenih prostora. U sklopu vatrogasne službe nalaze se i specijalizirane jedinice za rad s opasnim tvarima, radioaktivnim tvarima, misije s helikopterom, spašavanje na moru, spašavanje s dubina i visina, ronioci, spašavanje u tunelima i u ruševinama.
Cjelokupnim sustavom upravlja centar CODIS koji se odaziva na broj 112 dok su brojevi 18 – vatrogasci, 15 – hitna služba i 17 – policija još uvijek u funkciji, ali su implementirani u broj 112. Zadaća CODIS-a je upravljanje svakom intervencijom, uzbunjuje i upravlja svim frekvencijama, šalje dodatna sredstva po potrebi, u slučaju velikih nesreća predviđa, koordinira i informira.
U CODIS-u svaki dan radi 18 vatrogasaca (22 kad je sezona), dok cjelokupni broj zaposlenih iznosi 60 profesionalnih i 50 dobrovoljnih vatrogasaca. Posjeduje i najnovije tehnologije, kao što su simulator širenja šumskog požara, GPS lokator, 3D simulaciju požara, automatske kamere sa softverom za detektiranje požara, satelitsku komunikaciju, specijalne avione s vojnim kamerama za traženje, snimanje i označavanje požara.
Tijekom našeg posjeta upoznati smo s taktičkim nastupima i zapovijedanjem kod požara otvorenog prostora. Osnovna taktika gašenja šumskih požara zasniva se na brzom napadu na požar sa što više vatrgasaca i velikim brojem tehnike. Taktički nastup temelji se na taktičkoj grupi koju čine četiri šumska vozila i jedno zapovjedno vozilo s osamnaest vatrogasaca.
Veličina požara, vremenski uvjeti te brzina širenja požara određuju daljnje angažiranje zemaljskih i zračnih snaga. Kod angažiranja zračnih snaga iste nastupaju u grupama 4 kanadera plus 3 zrakoplova za izbacivanje retardanta. Također posjeduju tri vrste zrakoplova Tracker CS 2F (8 kom), Canadair CL-415 (12 kom) i DASH (2 kom) te nekoliko helikoptera. Pored spomenutih zrakoplova posjeduju i oko 280 šumskih vozila koja moraju zadovoljavati određene uvjete (pogon na sva 4 ili 6 kotača, samozaštita vodenom maglom, roll bar unutar kabine, instalacija zraka za disanje vatrogasaca itd...). Posjeduju i devet manjih mobilnih zapovjednih centara i tri velika.
Kao veliki segment spominje se preventiva u koju ulažu puno truda i sredstava. U suradnji sa šumarijom vrše čišćenje i kasnije spaljivanje korova uz protupožarne puteve. Izgrađeno je preko 2000 km protupožarnih puteva čija je svrha pokretljivost vatrogasnih vozila tijekom gašenja šumskih požara. Uz puteve izgrađeno je niz spremnika za vodu zapremine od 60 m3 do 120 m3 koji se koriste za snabdjevanje vodom. Nalaze se približno na svaka 3 km.
Prilikom boravka posjetili smo i veliku industriju koja se nalazi u neposrednoj blizini. Dio industrijske zone pokrivaju vatrogasne postaje u okolici dok neke firme imaju privatne vatrogasne postaje koje se nalaze u skolopu firme. U industrijskoj zoni nalazi se četiri rafinerije, dvije nuklearke, velika čeličana, proizvodnja klora, dvije spalionice smeća i kemikalija, terminali za kontenjere, naftu i rasuti teret itd... pokazan nam je i vatrogasni brod (najsnažniji u Europi, mogućnost gašenja vodom, pjenom i prahom, posjeduje svu zaštitnu opremu za vatrogasce...).
Na kraju našeg posjeta naglašeno je kako imamo različite taktike i sredstva, ali nam je zajednički konačni cilj – ugasiti vatru. Izražena je nada kako suradnja dviju zemalja treba biti još veća, jer podjednako koristi vatrogascima jedne i druge države.
